Konačno je netko iz SDP-a otvoreno i javno rekao kako je „car gol“ u toj stranci, kršeći time tradicionalan zavjet šutnje o gadarijama iznutra. Zoran Milanović se, naime, ponaša kao da je u
najmanju ruku predsjednik HNS-a, a ne SDP-a, prešutno dopuštajući, a možda čak i potičući opanjkavanja vlastitih partijskih drugova. Način na koji se sada podmeće „kajla“ bivšem ministru pomorstva, a sadašnjem saborskom zastupniku i potpredsjedniku SDP-a Zlatku Komadini
najviše podsjeća na HDZ-ovu tehnologiju. Zabadanje noževa u leđa najbližim suradnicima potpuno je uobičajena pojava u svim hrvatskim strankama (sjetimo se samo međusobnih „klanja“ u HSLS-u i HSP-u, primjerice), no SDP je nekako godinama uspjevao vješto izbjegavati da njegove
prljavštine izlaze pred oči javnosti. Pokojni Ivica Račan takve je stvari dobro gurao pod tepih, stvarajući privid složne organizacije, no, Milanoviću to baš i ne uspijeva. Pa će tako nogama i rukama upirati u obranu Radimira Čačića zbog strašne nesreće, pritom buncajući i nebuloze o nesretnim nevezanim vozačima, ali će mrtvo- hladno žrtvovati odanu Mirelu Holy na HNS-ov oltar.
Također će pokriti oči kada tzv. „neimenovani“ izvori iz SDP-a, standardnom terminologiijom „visoki i najbliži“ krenu u operaciju blaćenja Komadine. Isprva potiho, sami su SDP-ovci plasirali priče o tome kako Komadina nije bio sposoban voditi komplicirano ministarstvo koje je, nota bene, sam tražio i dobio pa se počeo „izvlačiti“ na bolest i opću iscrpljenost. Onda su malo pojačali te glasove, ne bi li što prije došli do novinarskih ušiju. Sada su otišli i nekoliko koraka dalje, tvrdeći
kako Komadina zapravo želi biti šef Hrvatskog sabora, a pričica je dobro legla u trenutku u kojem se sadašnji predsjednik Parlamenta Boris Šprem oporavlja nakon operacije i nije poznato hoće li biti u stanju i ujesen voditi Sabor.
„'Nisam lešinar i nikada to nisam ni bio niti bih gradio ikakvu političku karijeru na nečijoj nesreći i bolesti. Želim poručiti kolegama u stranci koji su plasirali ovakve gadarije, da ako mi imaju što poručiti, neka mi to kažu u lice ili se potpišu kao izvor informacija. Po mom sudu radi se o moguće nekim kolegama slinavcima oko kolege Zorana Milanovića koji misle da mu se tako dodvoravaju i čine mu uslugu. Ili o kolegama koji nemaju petlje reći što ih muči pa koriste mene kao sredstvo
za unutarstranačke obračune', odbrusio je odmah Komadina, ne libeći se poručiti kako riba ipak smrdi od glave. A glava je na Iblerovu trgu. Kaže Komadina i da je razočaran, ali, zašto? Predugo je u visokoj politici da bi razočaranju bilo mjesta. U ovom prljavom biznisu ostaju samo najjačeg
želuca pa možda i nije čudno da je njemu stalno bilo mučno kada je upao u ralje svog bivšeg ministarstva i suočio se sa živim blatom korupcije i lopovluka.
No, ipak, ima pravo Komadina; slinavci sa svih strana okružili premijera, takva je gužva oko njega da ga ni Buffon ne bi mogao obraniti od silnih pripuza. Salijeću ga sa svih strana, ljube tlo po kojem hoda, ulizuju mu se do gađenja. I to je potpuno normalno u iskrivljenoj političkoj zbilji u kojoj živimo više od 20 godina. Prošli su to svi koji su bili na vrhu; od Tuđmana do danas. Neki su javno u tome dodvoravanju uživali, drugi tajno, ali nitko nije ostao imun. Sjetimo se samo kako su Sanader
i Kosorica obožavali to što cijela vojska njih obožava, prijetvorno ili stvarno, ali stvarajući od njih mitološka bića nadnaravnih moći. Čini se da tom sirenskom zovu ne odolijeva ni Milanović,
kralj svih fraza i šminker u premijerskoj fotelji. Pa čak su i HDZovi predsjednici branili svoje stranačke kolege do trenutka kada bi pritisak javnosti postao prevelik ili bi se i njihove stolice uzdrmale zbog kojeg neposlušnika ili muljatora. HNS pak svoje kadrove brani do posljednje kapi krvi, dobijajući zauzvrat silne funkcije, ali i strmoglavi pad popularnosti kod građana. To ih, čini se,
ne brine previše pa čak ni sada, kada je mađarski sud donio nepravomoćnu presudu Čačiću, uvjetno 11 mjeseci, s rokom kušnje od tri godine.
Milanović pokazuje svu raskoš svog neznanja, svakoga dana u svakom pogledu u tome napreduje. Zato će puštati svoje slinavce da rasturaju i gaze svoje vlastite, one koji pokazuju da u glavi imaju i mozak, a da im ona ne služi samo zato da stoji na vratu. Zatreba li, Milanović će smijeniti i sebe kako bi primirio nezajažljivi HNS, ali će pritom rasturiti i svoju partijsku ćeliju, koju je Račan tako brižljivo gradio godinama. I napravio najveću grešku- odredivši njega za predsjednika. Vjerojatno bi
zaplakao kada bi vidio što je nakon njega ostalo.
