Gubec se borio za pravdu, ne za poticaje

Uhićivanjem tridesetak pobunjenih seljaka koji danima prosvjeduju nezadovoljni svojim statusom, prva je službena policijska intervencija Milanovićeve Vlade. Ministar Ostojić pokazao je da s njim neće biti šale i da nitko nema prava, braneći svoja prava, ugrožavati prava drugih građana, u ovom slučaju da se slobodno kreću. Nema tko nije nezadovoljan u ovoj državi, ali jedino seljaci ili farmeri, kako im pojedini tepaju, imaju mogućnost izvući na cestu tešku mehanizaciju, svoje traktore i zakrčiti prometnice, ne vodeći brigu o tome što je sa ostalima. Hoće li oni stići na posao, zakasniti možda na plaćeni let avionom ili negdje treće. Farmere to ne zanima, oni su u jurišu poput Matije Gupca, na kojega su se neki i pozivali. Doduše, zaboravili su kako je Gubec završio. Danas više nije takvo vrijeme, ljude se ne okrunjuje vrelim željeznim krunama, ali pobunjenike se rijetko dočekuje milosrđem.

Svoje godinama nagomilano nezadovoljstvo statusom kojega imaju, farmeri su odlučili iskaliti na Vladi koja tek hvata konce sveopćeg kaosa u kojem je HDZ ostavio državu. Nisu joj dali ni malo počeka, ne razmišljajući pritom o drugima koji su također pred bankrotom, ako već i nisu bankrotirali pritisnuti silnim dugovima i kreditima u koje su ulazili u nekim „boljim“ vremenima. Nažalost, sada su nam ta vremena prekomjernog zaduživanja i suludog potrošačkog trošenja, tako simptomatičnog za zemlje koje su u tranziciji odlučile nadoknaditi sve ono što nisu nisu imale prilike u socijalizmu, kada nismo imali mogućnost biranja po jednoličnim policama. Pa tako farmeri nisu dali ni tih nesretnih 100 dana Milanovićevoj Vladi, odlučivši odmah istjerati svoje na čistac. Vjerojatno misle kako će i ova Vlada nastaviti kupovanjem socijalnog mira pa je dovoljno izvesti traktore na ceste, zaprijetiti vilama i tako natjerati Vladu na povlačenje, izboriti za sebe traženo i- „mirna Bosna“. No, Vlada je odmah pokazala da ne pristaje na dijalog ulice, ma koliko to možda nesuosjećajno izgledalo prema seljacima. Doduše, ministar Ostojić je uhićivanjem seljaka noću možda napravio brzopleti potez, jer time ne šalje dobru sliku Hrvatske u svijet. No, s druge strane, što učiniti sa pobunjenicima koji ne žele uvidjeti činjenicu da je državna blagajna prazna, a da je vrijeme davanja poticaja šakom i kapom prošlost. Uostalom, postavlja se i pitanje- jesu li seljaci baš posve pošteno iskorištavali ogromne poticaje koje su dobivali u vrijeme HDZ-ove Vlade? Jesu li morali kupovati traktore vrijedne stotinjak tisuća eura, ne razmišljajući pritom kako će vraćati te kredite? Jesu li sve te silne poticaje upotrijebili baš za ono što su ih dobivali? Već je objavljeno kako su neki od najglasnijih seljačkih vođa uhvaćeni s prstima u pekmezu, jer su dobiveni novac ulupavali u druge namjene. A takvih je primjera puno.

Stoga je potpuno licemjerno, skandalozno i tragikomično da baš Jadranka Kosor u ime HDZ-a vapi kako je među seljacima zavladao „zastrašujući strah“- čudne li sintagme- zaboravljajući pritom kako je upravo nju Sanader za vrijeme svog premijerovanja gurao pred pobunjene seljake, ne želeći se s njima sam suočiti. Zaboravila je da je njezin Čobanković upucavao silne milijarde kuna, kako bi ih smirivao, a cijene hrane i dalje su letjele u nebo. Jednako je tako licemjerna i njezina tobožnja briga za budućnost lista „Vjesnik“, kojemu prijeti gašenje zbog nagomilanih dugova i bijedne tiraže, a kojemu su sve Vlade prebacivale novac iz raznih ministarstava, ne bi li time osigurale daljnji izlazak kroničnog gubitaša koji je ljubio stope kojima su hodali Sanader i Kosorica. Umjesto da je Kosor razmatrala nekoliko (dobrih) ponuda koje su joj stizale na stol o kupnji tog uvenulog lista te se time pobrinula za njegovu daljnju budućnost, jednostavnije je bilo svoju lijepu sliku gledati na desetak stranica, negoli razmišljati o tome da država neće moći vječno financirati taj HDZ-ov bilten. Ne, bilo je lakše prebaciti tu dubiozu novoj Vladi pa neka se ona bakće. I dijeli otkaze, navlačeći na sebe bijes i mržnju.

Ima logike u tome kada Linić kaže „mislite li da je meni ugodno govoriti o otkazima i dijeliti ih? Ali, mi moramo izvući zemlju iz ovog stanja“. Nema više svetih krava. Zato Vlada MORA biti hrabra, ako hoćete i nepopustljiva pred pritiscima. U suprotnom, odosmo svi u vražju mater zauvijek.            

Vlaji u gipsu

Snijeg pada zimi i to je grozno. Pobogu, tko bi to očekivao? Kakav je to snijeg koji nije pao ni za Božić, ni u siječnju, kad je standardno najdepresivniji i najdulji mjesec, nego je baš sada odlučio oderati u ovoj jednako otužnoj veljači. Usporedno sa tjeranjem mačaka i njihovim cviljenjem, još je i on sada odlučio dodatno nas unesrećiti. Kao da nam nije dovoljno što će nam od 1. ožujka nabiti PDV od 25 posto pa nas tako svrstati u europske države s najvišim porezima, već nam se i snježni nanosi natovarili na nejaka pleća. I još nas plaše kako neće biti dovoljno plina, jer će ga možda onaj KGB-ovac Putin zatvoriti, taj je opasno lud pa će nam i grijanje zaštekati, a onda je moguće da i odapnemo u novom ledenom dobu. Na čiji nas dolazak već godinama upozoravaju ugledni stručnjaci, ali, eto, mi mislili da su to nebuloze ludih znanstvenika. Uostalom, rijetko je tko od njih uopće pri zdravoj pameti, kad su već na rubu genijalnosti. Odmah se proširio i „crnjak“, koji kaže: „Bolje da Rusi zavrnu gas, nego da ga Nijemci odvrnu“...
Dakle, sustavno smo maltretirani tim glupim snijegom koji je našao pasti baš zimus, umjesto, negdje, otprilike koncem rujna. Mediji izvještavaju kao da je počeo Treći svjetski rat, a u usporedbi s hrvatskom herojskom borbom protiv te oborine, tsunami u Japanu čini se kao povjetarac. Kraće je trajala jadikovka nad opustošenom japanskom zemljom i desetinama tisuća poginulih u kombinaciji s onom užasnom nuklearkom, negoli je naricanje nad ledenom bjelinom koja nas je zadesila. Vojska se probila do Vrgorca; u Imotskom metar snijega, Dalmacija pod opsadom, poharane sve trgovine u Splitu i okolici, jer je tamošnji živalj, naviknut da u veljači hoda u tankim jaketama, zatrpan snježnim padalinama, pokupovao zalihe brašna, šećera, soli, a ako imaju novca i nešto mesa. Samo letimičan pregled vijesti koje nam pristižu na tu prirodnu tematiku dostatan je da zaključimo: gotovo je, rat, evo, samo što nije krenuo.
A kada se taj debilni snijeg otopi, normalno, već su nas prestravili, krenut će nevjerojatne poplave pa je realno očekivati da će se oni koji se ne smrznu u ovoj ledari uskoro utopiti u vodenim bujicama. I eto ti, ne lezi, vraže, opet mjesec dana udarnih vijesti. Dok se mi budemo bavili meteorologijom i zgražavali što snijeg pada zimi, dotle može Milanović- Čačićeva Vlada (druge nitko ozbiljno ni ne računa) uvesti PDV na 62 posto, povisiti cijenu litre benzina na 48 kuna i opet izglasati Zakon o povlaštenim mirovinama, a da mi ni ne primijetimo. Jer se bavimo lopatama.
I sad se cijela nacija zgraža nad Bracom i Sekom Kerum, jer, oni, kao, to su neviđene budale i tupadžije. Pa kad Kerum izvali da „kome je 'ladno, neka ostane doma“, gospođa Nena na čijoj bi frizuri pozavidjele kućanice koje su 70-ih redovno čitale „Burdu“ nadoveže mudro „čuvaj se pa će te i Bog čuvati“, ili, još bolje, „tko vam je kriv što nemate djecu ili partnere pa da vam oni sad pomognu“, onda se Hrvati udruže i viču na sav glas da te kretene treba smjesta maknuti. Onih 1000 Splićana koji se polomiše teturajući po gradu- klizalištu lijepo neka tuže Grad i kerumovsko pleme i uberu kakve pare. Ako usfali, neka Kerum podeblja iz svojih trgovina, ionako ima para a da ni ne zna što će s njima. Kad njemu ni sve pare svijeta ne mogu pomoći da se ponaša kao uljuđeni tip. Koja je to, zapravo, licemjerna farsa; pa jesu li Keruma za gradonačelnika možda birali Zagorci ili Slavonci? Molim lijepo, izabrao ga je dobar dio građana Splita, istih onih koji sada vrište i traže da ga se gotovo strijelja nasred Rive. A kada su ga birali, je li već tada Kerum bio akademik svjetskog glasa ili priprosti Vlaj koji je vlastitu lukavost i umješnost pretočio u carstvo, a time doslovce i kupio gradonačelničku funkciju? Pa je u međuvremenu postao sirov, ograničen i budaletina, a oni to sada, jadni, uvidjeli. Dragi naši, Kerum nikada skrivao tko je, što je, kakav je, kao i da mu je vokabular uglavnom sastavljen od 30-ak prosto-proširenih rečenica. Ali, dovraga, netko ga je izabrao. Možda vi, Splićani, koji sada hodate u gipsu i spominjete mu i oca i mater? Ili ti blentavi Vlaji koji ni ne znaju hodati?
Najpametniji je Jambo; isti mentalni sklop, u se, na se, poda se. Čovjek nije kukumakao, već sjeo za traktor i krenuo razgrtati snijeg tamo dolje u svom Metkoviću. Odmah je dobio i šaku u glavu od nekog pijanca, malo se pošaketali i neretvanski kralj rasturio i taj nesretni snijeg. I nikakve drame.
Pogleda li se sva ta hrvatska ljepota, može se komotno reći da su Zagrepčani sa Bandićem najbolje prošli. Pa on je čisti gospodin bečke škole.