Uhićivanjem tridesetak pobunjenih seljaka koji danima prosvjeduju nezadovoljni svojim statusom, prva je službena policijska intervencija Milanovićeve Vlade. Ministar Ostojić pokazao je da s njim neće biti šale i da nitko nema prava, braneći svoja prava, ugrožavati prava drugih građana, u ovom slučaju da se slobodno kreću. Nema tko nije nezadovoljan u ovoj državi, ali jedino seljaci ili farmeri, kako im pojedini tepaju, imaju mogućnost izvući na cestu tešku mehanizaciju, svoje traktore i zakrčiti prometnice, ne vodeći brigu o tome što je sa ostalima. Hoće li oni stići na posao, zakasniti možda na plaćeni let avionom ili negdje treće. Farmere to ne zanima, oni su u jurišu poput Matije Gupca, na kojega su se neki i pozivali. Doduše, zaboravili su kako je Gubec završio. Danas više nije takvo vrijeme, ljude se ne okrunjuje vrelim željeznim krunama, ali pobunjenike se rijetko dočekuje milosrđem.
Svoje godinama nagomilano nezadovoljstvo statusom kojega imaju, farmeri su odlučili iskaliti na Vladi koja tek hvata konce sveopćeg kaosa u kojem je HDZ ostavio državu. Nisu joj dali ni malo počeka, ne razmišljajući pritom o drugima koji su također pred bankrotom, ako već i nisu bankrotirali pritisnuti silnim dugovima i kreditima u koje su ulazili u nekim „boljim“ vremenima. Nažalost, sada su nam ta vremena prekomjernog zaduživanja i suludog potrošačkog trošenja, tako simptomatičnog za zemlje koje su u tranziciji odlučile nadoknaditi sve ono što nisu nisu imale prilike u socijalizmu, kada nismo imali mogućnost biranja po jednoličnim policama. Pa tako farmeri nisu dali ni tih nesretnih 100 dana Milanovićevoj Vladi, odlučivši odmah istjerati svoje na čistac. Vjerojatno misle kako će i ova Vlada nastaviti kupovanjem socijalnog mira pa je dovoljno izvesti traktore na ceste, zaprijetiti vilama i tako natjerati Vladu na povlačenje, izboriti za sebe traženo i- „mirna Bosna“. No, Vlada je odmah pokazala da ne pristaje na dijalog ulice, ma koliko to možda nesuosjećajno izgledalo prema seljacima. Doduše, ministar Ostojić je uhićivanjem seljaka noću možda napravio brzopleti potez, jer time ne šalje dobru sliku Hrvatske u svijet. No, s druge strane, što učiniti sa pobunjenicima koji ne žele uvidjeti činjenicu da je državna blagajna prazna, a da je vrijeme davanja poticaja šakom i kapom prošlost. Uostalom, postavlja se i pitanje- jesu li seljaci baš posve pošteno iskorištavali ogromne poticaje koje su dobivali u vrijeme HDZ-ove Vlade? Jesu li morali kupovati traktore vrijedne stotinjak tisuća eura, ne razmišljajući pritom kako će vraćati te kredite? Jesu li sve te silne poticaje upotrijebili baš za ono što su ih dobivali? Već je objavljeno kako su neki od najglasnijih seljačkih vođa uhvaćeni s prstima u pekmezu, jer su dobiveni novac ulupavali u druge namjene. A takvih je primjera puno.
Stoga je potpuno licemjerno, skandalozno i tragikomično da baš Jadranka Kosor u ime HDZ-a vapi kako je među seljacima zavladao „zastrašujući strah“- čudne li sintagme- zaboravljajući pritom kako je upravo nju Sanader za vrijeme svog premijerovanja gurao pred pobunjene seljake, ne želeći se s njima sam suočiti. Zaboravila je da je njezin Čobanković upucavao silne milijarde kuna, kako bi ih smirivao, a cijene hrane i dalje su letjele u nebo. Jednako je tako licemjerna i njezina tobožnja briga za budućnost lista „Vjesnik“, kojemu prijeti gašenje zbog nagomilanih dugova i bijedne tiraže, a kojemu su sve Vlade prebacivale novac iz raznih ministarstava, ne bi li time osigurale daljnji izlazak kroničnog gubitaša koji je ljubio stope kojima su hodali Sanader i Kosorica. Umjesto da je Kosor razmatrala nekoliko (dobrih) ponuda koje su joj stizale na stol o kupnji tog uvenulog lista te se time pobrinula za njegovu daljnju budućnost, jednostavnije je bilo svoju lijepu sliku gledati na desetak stranica, negoli razmišljati o tome da država neće moći vječno financirati taj HDZ-ov bilten. Ne, bilo je lakše prebaciti tu dubiozu novoj Vladi pa neka se ona bakće. I dijeli otkaze, navlačeći na sebe bijes i mržnju.
Ima logike u tome kada Linić kaže „mislite li da je meni ugodno govoriti o otkazima i dijeliti ih? Ali, mi moramo izvući zemlju iz ovog stanja“. Nema više svetih krava. Zato Vlada MORA biti hrabra, ako hoćete i nepopustljiva pred pritiscima. U suprotnom, odosmo svi u vražju mater zauvijek.
Nema komentara:
Objavi komentar