Du ju spik ingliš?
Nou.
Šrehn zi dojč?
Najn.
Parle vu franse?
Non.
Parle taliano?
No.
A hrvatski, bogamu?!
E, da, to da.
'Ajd' fala Bogu, onda si pogodan za odlazak u bijeli svijet, da nas zastupaš i predstavljaš Lijepu našu savršenu. Jel' može Brisel, za početak?
Super, fantastično, hvala, idem odmah spremati kofere, al' prvo ću nazvat' sve prijatelje da im kažem da sad i ja odoh u Evropu, nek' budu ljubomorni, ha...
Čekaj, prvo da još pitam imaš li kod sebe stranačku iskaznicu? Jer, ako nemaš, džaba ti Evropa, ostat' ćeš u ovoj vukojebini do daljnjega i slušat' ove tipove iz Vlade, gledat' mljekare i prosvjetare i pilit' će te tko stigne, jel' razumiješ?
Joj, da, svakako, imam negdje doma, samo da je iskopam ispod onih silnih papira iz banke s PIN-ovima i opomena od Elektre i Toplane, evo jurim odmah.
Dobro, dobro, daj požuri to nađi, bez toga ne mogu ništa, da ti ne izmakne ovo dobro mjesto, nemaš pojma kolika je navala, budi sretan da si baš ti izabran...
Skeč? Vic? Joke? Ma kakvi, hrvatska zbilja, na našu diku i priliku, upravo tako nekako izgledao je otprilike razgovor s našim zastupnicima koji su izabrani kao promatrači u Europskom parlamentu. Naime, Odbor za izbor i imenovanja predložio je Saboru popis aktualnih saborskih zastupnika koji će do punopravnog ulaska Hrvatske u Europsku uniju sjediti u Europskom parlamentu. Prema ranijem dogovoru, omjer takozvanih europarlamentaraca bit će 7:5, od čega će sedam promatrača dolaziti iz redova vladajućih, a pet iz redova oporbe. Pa je tako odlučeno da u Europski parlament pošalju odu SDP-ovci Ingrid Antičević-Marinović, Biljana Borzan, Romana Jerković, Tonino Picula i Tanja Vrbat, HNS-ovac Jozo Radoš, SDSS-ovac Milorad Pupovac, HDSSB-ovac Boro Grubišić, Nikola Vuljanić iz Hrvatskih laburista te HDZ-ovci Andrej Plenković, Frano Matušić i Davor Božinović.
Nadalje, dvanaest promatrača će, sukladno pozivu Europskog parlamenta, u toj instituciji sjediti već od travnja i to sve do punopravnog ulaska Hrvatske u članstvo. Nakon ulaska u EU 1. srpnja 2013. Hrvatska će trebati organizirati izbore za 12 zastupnika u Europskom parlamentu. Ti izbori trebali bi se održati zajedno s lokalnim izborima u Hrvatskoj i radit će se o takozvanim ad hoc izborima. Hrvatski promatrači u Europskom parlamentu neće imati pravo glasa, ali će moći sudjelovati u raspravama.
Nadalje, dvanaest promatrača će, sukladno pozivu Europskog parlamenta, u toj instituciji sjediti već od travnja i to sve do punopravnog ulaska Hrvatske u članstvo. Nakon ulaska u EU 1. srpnja 2013. Hrvatska će trebati organizirati izbore za 12 zastupnika u Europskom parlamentu. Ti izbori trebali bi se održati zajedno s lokalnim izborima u Hrvatskoj i radit će se o takozvanim ad hoc izborima. Hrvatski promatrači u Europskom parlamentu neće imati pravo glasa, ali će moći sudjelovati u raspravama.
Idemo dalje; mjesečna plaća prije oporezivanja europskih zastupnika u 2011. godini bila je gotovo 8000 eura, isplaćuje se iz budžeta Parlamenta pa podliježe europskoj poreznoj stopi nakon koje iznosi oko 6200 eura, a zemlje članice također imaju pravo naplatiti porez na njihovu plaću. Uz plaću eurozastupnici imaju pravo i na neke dodatke kako bi pokrili troškove koje iziskuje njihov rad, poput pomoćnika, ureda i uredskog materijala, otprilike oko 4299 eura na mjesec, ali da bi ostvarili pravo na taj novac, moraju prisustvovati barem polovici plenarnih sjednica parlamenta u jednoj godini. Imaju pravo na plaćene putne troškove u poslovnoj klasi u zračnom prometu, u prvoj klasi u željezničkom ili povrat od pola eura po kilometru za putovanja automobilom plus fiksni iznos koji se izračunava na osnovi udaljenosti i duljine putovanja. Nadoknađuju im se i svote koje izdvajaju za autoceste.
Za putovanja na konferencije i u službene posjete u zemlje koje spadaju u njihov djelokrug rada mogu primiti i fiksni godišnji iznos. Primjerice, za 2010. godinu taj je iznos maksimalno iznosio 4243 eura.
Dnevnica za rad Parlamenta i parlamentarnih tijela je 304 eura, pokriva smještaj, prehranu i sve druge troškove. Naravno, zastupnik se mora registrirati da je prisutan kako bi ostvario pravo na dnevnicu. Parlament zasjeda 12 puta godišnje u Strasbourgu, a ima i šest mini-zasjedanja u Bruxellesu te se nadoknada plaća za rad u odborima i drugim tijelima europskog parlamenta. To je za sada jedina beneficija koju će ostvarivati naši zastupnici.Što se tiče plaće, ona će ostati na razini one saborske, no promatrači u Europskom parlamentu dobit će i oko 300 eura dnevnice. Kada se sve to lijepo zbroji i nešto manje oduzme, gotovo proizlazi da će eurozastupnicima biti plaćen i zrak kojega udišu, ne bi li njihovi umovi savršeno jasno funkcionirali u toj sjajnoj birokratskoj, ali moćnoj instituciji. Pa, tko normalan ne bi bio presretan da ga dopadne taj posao iz snova? Jasno, kao i sve u ovoj državi i takav je bajan poslić (budimo pošteni, nije riječ o fizikalijama, već o beskrajnim papirima, dopisima i ugodnom sjedenju u krasnom ambijentu) zapao, a kome će drugome, negoli našim dičnim političarima. Posve je isključeno da bi u takvoj uživanciji mogao egzistirati jedan, primjerice, sjajno educiran, obrazovan i vrstan mladi stručnjak, kakvih je, na našu pregolemu nesreću, pun Zavod za zapošljavanje. A, ne; to ipak ide politici, jer u Hrvatskoj je ona posljednjih 20 godina bila i ostala definitivno najunosnije zanimanje. Ma koliko ti isti političari trubili da to nije lak posao, da ih narod izruguje, smatra ih lopovima i mutikašama, a kad ono, vidi vraga, svih tih 20 godina uvijek iste face svugdje oko nas. Uz dodatak nešto „friških“, nezamjetan broj, ali već sa manirima starih političkih lisaca koji odlično znaju kako uzeti svaku lipicu iz Državnog proračuna.
Za putovanja na konferencije i u službene posjete u zemlje koje spadaju u njihov djelokrug rada mogu primiti i fiksni godišnji iznos. Primjerice, za 2010. godinu taj je iznos maksimalno iznosio 4243 eura.
Dnevnica za rad Parlamenta i parlamentarnih tijela je 304 eura, pokriva smještaj, prehranu i sve druge troškove. Naravno, zastupnik se mora registrirati da je prisutan kako bi ostvario pravo na dnevnicu. Parlament zasjeda 12 puta godišnje u Strasbourgu, a ima i šest mini-zasjedanja u Bruxellesu te se nadoknada plaća za rad u odborima i drugim tijelima europskog parlamenta. To je za sada jedina beneficija koju će ostvarivati naši zastupnici.Što se tiče plaće, ona će ostati na razini one saborske, no promatrači u Europskom parlamentu dobit će i oko 300 eura dnevnice. Kada se sve to lijepo zbroji i nešto manje oduzme, gotovo proizlazi da će eurozastupnicima biti plaćen i zrak kojega udišu, ne bi li njihovi umovi savršeno jasno funkcionirali u toj sjajnoj birokratskoj, ali moćnoj instituciji. Pa, tko normalan ne bi bio presretan da ga dopadne taj posao iz snova? Jasno, kao i sve u ovoj državi i takav je bajan poslić (budimo pošteni, nije riječ o fizikalijama, već o beskrajnim papirima, dopisima i ugodnom sjedenju u krasnom ambijentu) zapao, a kome će drugome, negoli našim dičnim političarima. Posve je isključeno da bi u takvoj uživanciji mogao egzistirati jedan, primjerice, sjajno educiran, obrazovan i vrstan mladi stručnjak, kakvih je, na našu pregolemu nesreću, pun Zavod za zapošljavanje. A, ne; to ipak ide politici, jer u Hrvatskoj je ona posljednjih 20 godina bila i ostala definitivno najunosnije zanimanje. Ma koliko ti isti političari trubili da to nije lak posao, da ih narod izruguje, smatra ih lopovima i mutikašama, a kad ono, vidi vraga, svih tih 20 godina uvijek iste face svugdje oko nas. Uz dodatak nešto „friških“, nezamjetan broj, ali već sa manirima starih političkih lisaca koji odlično znaju kako uzeti svaku lipicu iz Državnog proračuna.
Zašto cijela ova priča? Samo zato da pokažemo još jednom kako se u ovoj državi ništa ne mijenja, a posebice ne model vlasti; može na njoj biti SDP, HDZ, Zeleni, Stranka astronauta ili Tragača za Svetim Gralom, ali prodavanje magle bit će njihov isključivi zanat. Ako im se gadi istina da ih narod smatra dežurnim lopovima, kojeg se vraga tih 20 godina bore uvijek za sve unosnije pozicije? Nije li sramotno da taj isti SDP, koji je osam godina šibao po HDZ-u ismijavajući ga za sve i sva, sada u EU šalje vrlu Ingrid Antičević- Martinović, koja se propisno osramotila ne znajući odgovoriti na najbanalnije pitanje na engleskom jeziku, kojega zna i petogodišnje dijete? A upravo će ona, je li, promatrati za Hrvatsku europske demokratske procese. Pa s kojim se pravom taj SDP ili bilo koja sada vladajuća stranka, rugala nesretnoj Jadranki Kosor i njezinoj antologijskoj „aj voz in Hungari dej after jesterdej“? Da bi sada svoju ušminkanu zastupnicu, samo zato što je stranački čovjek, koji, nota bene, nema elementarnog pojma o ključnom jeziku diplomacije, lansirao u financijsku i statusnu orbitu? O tempora, o mores.
U ovoj se državi zacijelo nikada ništa neće promijeniti za one koji svoje fakultetske diplome, magisterije i doktorate mogu objesiti mačku o rep. Oni će uvijek ostati ili u nekom sivom zapećku ili na Burzi, javljajući se uzaludno na oglase za posao. Njih nitko neće cijeniti, uvijek će biti samo statistička brojka, ali će zato razne Ingrid, Biljane, Joze ili kako li se sve zovu, na ponudu da postanu Pape bez problema pristati. Iako, recimo, nisu katolici. Ne znaju ni Bibliju, a za Stari i Novi zavjet čuli su iz dječjih slikovnica. Pa što zato; važno je da ti je u džepu partijska iskaznica, a diploma te ionako u Hrvatskoj vodi isključivo u sivu zonu i siromaštvo.
Nema komentara:
Objavi komentar